Redizaj postsocijalističkih hotela pravi je izazov. Ne toliko radi dizajna, jer on meni i onako nije primaran, već zbog silne energije proturječja.

Osmjeh brkatih konobara, borosane, miris jeftinih krema, mozaika lokalnih veduta po zidovima, zavodničke pjesme “terasa vawe“ muzičara, preplanule strankinja prepune želja, skice su turizma mog djetinstva. Kako u takvu doktrinu inkorporirati postkapitalističkI projekt zdravog odmora nazvanog wellness i SPA.

Baš ta proturječnost daje slojevitost ovom projektu. Uništiti mural lokalnog umjetnika na bazenskom zidu i postaviti ogledala sa čudesnim svjetlosnim preljevom boja u režiji električnog svjetlotvorca Deana Skire hrabra je odluka. Sofisticirani ulaz obrubljen zastorima koji svako malo mijenjaju boju traži od korisnika samo tišinu. Fitness koji je nekad bio skladište ogoljen je do svoje srži. Industrijski pod i cijevi obojene u bijelo daju prostoru prizvuk SF filmova potenciran lampama koje podsjećaju na epruvete. “U fitnessu se osjećam kao pile u inkubatoru nezadovoljno je prokomentirala voditeljica hotelskog kompleksa.“ Dozu voajerstva potcrtavaju staklene stijenke prema bazenu i glavnom ulazu hotela, pa taj“ inkubator“ postaje i važno mjesto gdje ste viđeni i gdje vidite sve nove figure ma što god one značile.

Još je zanimljivije bilo preprojektirati postojeći casino u SPA. Možda je zamračeni prostor jedina nit povezivanja starog i novog prostora. U novom prostoru ne gubite ništa osim kojeg grama u sauni i kupki, a doživjeti možete zalazak sunca u sunsetsauni kao u nijednom casinu i SPA-u na Jadranu.

Zato ja volim Jadran i njegove hotele kao interpretaciju turizma kakvog više nema.